Facebook Pixel code
Savjeti za uzgoj povrća prema narodnoj predaji. Zašto ne?!

Savjeti za uzgoj povrća prema narodnoj predaji. Zašto ne?!

Duga obiteljska tradicija

Mi u Enziti podržavamo sve prirodno, zdravo i dobro za čovjeka. Kako smo svi koji smo mogli poslove preselili kući, tako su neki od nas pronašli vremena za neke aktivnosti o kojima su do sada mogli samo sanjati. Marija je, na primjer, prvi puta u životu u potpunosti sama posadila povrtnjak. No, Marija raspolaže i nekim posebnim znanjima kada zaviri u svoju etnološku literaturu pa ovaj puta s vama dijeli narodne savjete o sadnji vrta. Tko nije ove godine pokušao, dobro će mu doći za sljedeću sezonu!

Mnoge seoske kuće i danas uzgajaju svoje povrće, a znanja na kojima temelje svoje prakse ponekad dolaze iz duge obiteljske tradicije. Tako je i u mom slučaju, iako sam ovoga proljeća prvi puta samostalno posadila povrtnjak. Moje mama i baka prave su maherice u tom području pa sam čula puno korisnih savjeta od njih, uz primjetno zadovoljstvo u glasu što se njihova Marija napokon odvažila i upustila u prave ženske poslove. Nakon što sam posadila krumpir, posijala mrkvu, peršin, grašak, špinat, salatu, kukuruz te sjeme rajčice, paprike i cvjetače za tzv. rasadu, ponosno sam svakoga dana obilazila svoje usjeve čekajući prvi znak nicanja.

Prvi znakovi uspješne sadnje

I, jučer sam poskočila od sreće kada su se iz stiropora pomolile prve biljčice cvjetače. Učinilo mi se da se i grašak u vrtu ohrabrio pa pustio svoje prve listiće. U iščekivanju daljnjih rezultata svoga truda, baš kao igrom slučaja, prelistavala sam etnografske zapise iz Slavonije. Među prvim tekstovima otvorila sam upravo onaj o sadnji povrtnjaka. Tekst je 1993. etnolog Zvonimir Toldi svojim simpatičnim stilom napisao u redovnoj kolumni Posavske Hrvatske. Puno je zanimljivosti u tekstu, a ja sam sada mogla samo usporediti ono što sam odradila prilikom sadnje s ispisanim preciznim pravilima i vjerovanjima. Konačno, ako mi ovaj puta nasad ne uspije, znat ću u čemu sam pogriješila.

Savjeti za uzgoj povrća prema narodnoj predaji

Čitajući Najbolje je sijat Velike nedilje!, prepoznala sam se već u prvim retcima jer sam upute za sadnju čitala s vrećica sjemena koje sam imala na raspolaganju. Upravo od toga kreće priča o znanju koje mnoge seoske žene imaju, a koje se ne može naći zapisano na tim vrećicama. Pa evo nekoliko pravila koja svim perspektivnim vrtlarima mogu pomoći na putu do uspješnog uroda:

  1. Sav jesenski urod može se sijati do svetog Matije, tj. do 24. veljače, a od Matije se sije sve proljetno. Narodna mudrost kaže da tu nema greške.
  2. U tjednu prije Gluhe krozimene nedjelje ne bi se trebalo sijati ništa, jer će sve biti nevaljalo i gluho.
  3. U tjednu prije Cvjetnice nije dobro ništa sijati jer neće imati ploda nego će sve otići u cvijet.
  4. Preporuka je sijati sve u tzv. Velikom tjednu, tj. tjednu pred Uskrs.
  5. Najbolji urod će biti ako se sije na 100. dan godine, tj. 10. travnja.
  6. Na Veliki petak se u zemlju ne dira, a na Veliku subotu se može prijepodne saditi krumpir.
  7. Između Uskrsa i Mladog Uskrsa nije dobro saditi krumpir jer će biti voden.
  8. Utorkom nije dobro saditi, jer je utorak ognjeni dan i sve će izgoriti.
  9. Subota je najbolji dan za sijati krastavce.
  10. Ako luk sadiš utorkom ili petkom, bit će ljut.
  11. Mrkvu, peršin, pastrnjak, repu itd. najbolje je sijati u 13 sati, tj. u 1 sat pa će imati samo 1 žulj.

Nek se spominja i pamti – savjeti za uzgoj povrća

Ovo su samo neki savjeti za uzgoj povrća koji su vezani uz vrijeme u godini i sadnju. Sigurna sam da bi mnogi iskusni vrtlari mogli barem koje od ovih pravila potvrditi točnim. U ovom zgodnom tekstu koji me inspirirao našlo se još mnogo zanimljivih savjeta, ali neke od opisanih praksi, poput tempiranja sijanja krastavaca, bundeve, lubenice itd. u trenutku kada čorda[1] prolazi selom, više ni u najbogatijim slavonskim selima nije moguća, a kamo li u urbanim sredinama, gdje čorde nikada niti nije bilo. Uostalom, ovaj tekst je i objavljen u knjizi Nek se spominja i pamti upravo s namjerom da se ne zaboravi i da se ponekad spomenemo ovih zanimljivosti iz naše ne tako davne prošlosti.

Mene je nasmijalo čitati sve savjete, vjerovanja i prakse, poput one koja se odnosi na sijanje sjemena cvijeta viojlice kroz muške gaće, no o tome drugom prilikom.

Nadam da će i vama ovaj kratki izlet u povrtlarstvo poslužiti kao inspiracija za provođenje u djelo ideje da jednoga dana sami uzgojite vlastito povrće. Ovih pravila se ne morate držati, ali ako nešto ne urodi kako treba, nemojte kukati nego se zapitajte jeste li možda taj luk sadili utorkom pa sljedeće godine nemojte ponoviti grešku.

Marija Gačić

Literatura: Toldi, Z. 1994. Nek se spominja i pamti: Život i običaji seljačkog svita u Brockom Posavlju. Slavonski Brod: „Folklorni ansabl Broda“ SlavonskiBrod

[1] Čorda je u slavonskim selima bila uobičajen način kolektivnog čuvanja goveda. Cijelo selo je svakoga dana slalo svoja goveda zajedno na pašu, a čuvao bi ih jedan čordaš ili pojedinci unaprijed dogovorenim redoslijedom.

Odgovori

×

Košarica